Teško je objasniti kako je do toga došlo; možda je bila neka hipnoza, zatrovana voda, pijanstvo ili malajsko-balkansko ludilo. U svakom slučaju, radi se o nekom pomračenju svesti.
Naime, poznajem jednog superjunaka.
Znam i nekoliko njih koji su to neko vreme bili, kao i neke koji su to
pokušavali da budu. Ali, ovaj jedan je bio onako –baš, baš pravi. Čitav život,
svaki minut posvetio je činjenju junačkih dela: prevodio babe i školsku decu
preko ulice; skidao mačiće sa drveća i lovio odbegle papagaje; gasio požare;
obezbeđivao vazdušni prostor i tome slične mnoge druge opasne i korisne stvari.
Zbog raznih ušteda i takozvanih
racionalizacija uvedene su nekakve mere, počelo je da se šuška o otpuštanjima.
Superjunak se nije obazirao na to, kao ni mnogi drugi.
„Neće valjda mene“, tešio se i
samoubeđivao, slušajući svoje omiljene propovednike optimizma.
Međutim, i njega su. Rekli su mu
da mora tako; da mora da se štedi; da ovo nije otkaz, nego njegova nova šansa,
podsećajući ga na citate propovednika optimizma... Na kraju su promenili ton,
upozorivši ga da u njegovom ranijem ponašanju ima elemenata netržišnog i
nereformističkog ponašanja, pa je on, suočen sa tako snažnim argumentima
zaćutao. Najviše ga je zabolelo kada su rekli da je njegova delatnost
zastarela, pored toga što je prosto nepotrebna.
On je uzeo predviđenu sumu za
dobrovoljno napuštanje bez pravljenja problema i postavljanja daljih pitanja.
Otišao je u superjunačku anonimnost i tražio tu novu šansu gde god je stigao:
farma pilića je propala; kafana propala; prodavnica polovne robe propala.
Propao je i superjunak. Oseća da
su mu svi krivi. Mnogo pije, čak toliko da je zaboravio na svoje superjunaštvo
i moći po kojima je nekada bio poznat. Sigurno je zaboravio i sve lekcije
propovednika optimizma.
Ne zna da objasni ni sebi ni
meni, ni drugima kako se sve dogodilo. Bile su neke reforme, kaže. Moralo je
tako, kažu. On oseća neprijatnost zbog podsmeha onih koji se nadaju da će ih
njegova sudbina mimoići. Čak im i lakne kada ga vide onakvog – superjunak na
dnu. Odmah im je lepši odraz u ogledalu.
4 коментара:
Супер јунак је више од пола Србије. Уколико си завршио ту твоју "Утопију" волела бих да је добијем да не читам овде кап по кап, да не размишљам шта се налази на наредној страни... Поздрав из Ниша.
Pozdrav! Utopija se ne završava ovde, ali ova priča će se naći u knjizi "Ezopide" koja bi trebalo da se pojavi do kraja godine.
Sve najbolje i hvala na reakciji
Биће ми задовољство да је имам, евентуално да је промовишемо у Нишу.
Pravo da kažem, i ja jedva čekam. Srdačan pozdrav!
Постави коментар