понедељак, 9. април 2018.

mrtvac na robiji

-neobajka o formalnostima u poznom neokolonijalnom kapitalzmu-
U skora, najskorija vremena, sud u Rumuniji oglasio je živog čoveka mrtvim. Obrazloženje: imenovani nije uložio žalbu u zakonskom roku, pa je ista odbijena, a biološki živ čovek ostao je mrtav za zakon i državu.

O tome je bilo na televizijama, u novinama, na internetu. Svi su se čudili, neki se smejali, samo su poznavaoci zakona bili ozbiljni; njima je to normalna situacija. Šta se njih, a i zakona, tiče da li njemu kuca srce, da li mu je krvni pritisak povišen ili nizak, da li može da hoda, skače, govori i oseća. Sud kaže: mrtav je i kvit! Kažu, nema tu ničeg čudnog, još manje smešnog.

Znači, nema ga na spiskovima, nema dokumenta, ali ima krv i meso, mora da jede i mora da spava. Samo, šta da jede i gde da spava zvanično mrtav čovek, koji iako je zvanično mrtav nema čak ni svoj grob da se u njega vrati kao vampir.

Odlučio je da obije neku napuštenu kuću, bilo gde. Našao je jednu sa krevetom, ćebadima i minimumom nameštaja i posuđa. Sve je to, naravno bilo prekriveno višegodišnjim naslagama prašine, paučine, buba i prljavštine, ali je on računao na svoj novi status: šta može malo štroke jednom mrtvacu?

Hrana mora da se krade iz prodavnica i sa pijaca; slatkiši, sokovi, pa i alkohol. Ponekad mora da se beži, pa je za jednog mrtavaca prilično brz i u dobroj formi.

Jednog ga je jedan zluradi starac spotakao dok je bežao sa nekoliko jaja u rukama. Okupili se i drugi prodavci, pa ga besni pretukli i posle pozvali policiju. On je gledao likovanje zluradog starca koji se ponosio svojim poduhvatom.

Odveli su ga u stanicu i bili mnogo besni što tvrdi da je mrtav i što nema dokumenta. Kasnije su ga odveli u istu onu zgradu gde je proglašen mrtvim. Tu mu odrede pritvor. Rekoše mu: nema veze što je mrtav. Za džabe više da se jede - nema!



Нема коментара: