понедељак, 16. април 2018.

uzgredne zabeleške XVII - unutrašnje borbe, sumnje i samoće

I uzgredna zabeleška o unutrašnjim borbama


da se čovek ne bi vazda borio
protiv svih
mora vazda da se bori
protiv sebe
i to tako što će

ujutro na prazan stomak
da se raspali po zubima
posle ručka da se razbije
prljavom uličnom tučom
a za počinak
svojski da se išutira
po glavi i burezima

za hleb naš nasušni
za čašicu među prijateljima

mada

hvala
ne pijem

II uzgredna zabeleška o sumnji kod čoveka


iz daljine gledano
sumnjivi su laki koraci
sumnjiva je briga
sumnjiva i bezbriga
onda kako se prilazi
sumnjive su ruke
sumnjive su oči
osim u slučaju
da su podešene ka zemlji
onda su manje sumnjive

kada prođu
onda se sumnja
da će se vratiti

sumnjivi ljudi i njihove
sumnjive namere

III uzgredna zabeleška o daru samoće


prihvatili smo dar samoće
kao poklon za rođenje
i kao zavet
koji se ispunjava po zakonima svemira

kao ono
na šta vreme ne utiče
i kao ono
na šta zaborav ne polaže pravo


Нема коментара: