Prolog – stopala-
putujem peške
ne prodajem korake
idem na posao
vraćam se iz
nabavki
nužde i
zabave
to su mesta a
ovo su stopala:
kosti mišići
tetive i koža
ritam
disanje
pomeranje
jedan korak
jedna reč
razgovara svet
-prvi dan-
svet se meri stopama
i
zemljinom težom
naše lično snalaženje
pretvoreno u kilometre
na raskršćima lutamo
u poželjnim pravcima
mi ne bežimo ali
svi nas jure i tako
prolazi dan
-svet-
svako mesto je sveto
sve
to
-koža-
kiša i sneg
u srži kostiju
govore da je
važan cilj za/
klonjen od vetra
suv kao barut
to što ide
na golu kožu
to je ljubav
topla
-usud-
ljudi smo
jer nam se sudi
prolaze stanice
postoje granice
(granice prolaze
stanice postoje)
na nekoj
srešće se naše
predrasude
pa šta bude
2 коментара:
da ne filozofiram , kratko i jasno....najbolji si!
Danijela Glišić
Mnogo ti hvala i možda malo preteruješ, ali mi je drago da ti se sviđa :)
Постави коментар