- omaž Dušanu Matiću (odlomak iz teksta pročitanog 13. septembra na Okruglom stolu u okviru Matićevih dana)
Za mene je bilo najbitnije kada sam, kao srednjoškolac otkrio „Radovu“ nadrealističku čitanku koja je pokrila devet godina poetskog rada nadrealističke grupe. Za mene, to je bio životni obrt – energija koja je kuljala iz tih stihova, slobodni duh koji izlazi i zauzima svaku poru kože, pobuna prividnim besmislom protiv prividnog smisla. Ta knjiga je izmenila moje poimanje poezije, društvene akcije umetnosti, pokazala mi put kojim sam želeo da brodim.
Neposredno nakon toga, rasturanje zemlje u kojoj su nadrealisti neposredno nakon rata imali neporecivu ulogu u kreiranju kulturne politike, a preko Koče Popovića i diplomatije, novonastale države krenule su u prekomponovanje čitavog poimanja uloge kulture i umetnosti. Srbija u tom smislu nije izuzetak.
Ispostavlja se da nadrealnistička pobuna nije bila samo refleksija na ludilo svog vremena, nego potpuno jasno i na ovo. Naša književnost je imala tu privilegiju da se u jednom trenutku poleta mladih naprednih ljudi koji su svoju privilegiju da se školuju stavili na opštu polzu, potpuno ukoreni u vremenu. Kako u svom, jer je zahvaljujući Zenitu sa kojim je Matić sarađivao i grupi nadrealista u kojoj je Matić ne samo bio nego je bio i jedan od njenih ideologa, tako i u budućim jer nam na taj način pokazuje da je istraživanje, angažman i potreba da se stvari stalno menjaju i revolucinizuju najbolji i najširi put za odnos naše kulture sa svetom u kome postoji.
Treba da se zapitamo nekoliko stvari u vezi sa tim; pre svega – da li se i kako uklapaju težnje nadrealista i avangardista u širem smislu u današnje tokove? Postoji li naša nešto što bi igralo ulogu kakvu su igrali nadrealisti pre evo čitavih sto godina? Konačno – može li se ta tradicija avagngarde (sic!) uspostaviti kao jedan kontinuitet diskontinuiteta koji se neprestano rađa iz svog pepela kao Feniks?
U tom smislu, treba nam pošteno suočavanje sa sobom; da li mi prepoznajemo šta je danas nemoguće? Gde je tačno taj momenat realnosti koji treba nadići? Treba nam intuicija i njeni refleksi. Treba nam mogućnost za saradnju, za simbioze. Treba nam i mladi i zreli Matić.
Nadrealisti su nam, a među njima Dušan Matić možda ponajviše, dali danas neuobičajene primere zajedničkog stvaranja na antologijskom nivou.
Šta zapravo imamo danas? Automatsko pisanje u obliku čet džipitija kojim svet postaje opsednut lišeno je mašte. To je tek skup podataka kojima mašina može da pristupi i da ih složi na zadati način. To nije mašta koju smo prizivali i razvijali rušeći zidove naučenog, dresiranog i ograničavajućeg.
Ne mogu da se otrgnem utisku da to nije proplanak za naš um i da baš zato mora doći na tapet dana.
Sa druge strane kult tradicije koji je neprikosnoveno ustoličen u našem vremenu čini ideju inovacije ponovo podrivačkom. To je istovremeno usud i blagoslov jer podmlađuje ideju u svetu koji je izgubio sposobnost da mašta o boljem sebi; koji je snove zamenio za košmare.
Nenad Glišić
Zapisi iz Nedovršene Utopije
среда, 27. септембар 2023.
четвртак, 7. септембар 2023.
TEST O STER ON SKA
ušao si mi u prostor
koji je nevidljivo
ali jasno obeležen
generacijski
seksualno
prosto bilo kako
i to
ne može da se ne primeti
i na to
mora da se odgovori
simbolično
sve dok
u zavisnosti od veličine
i svojstava simbola
krv ne potekne
sim/boli/lično
ako poživimo ko zna
možda to bude početak
jednog divnog prijateljstva
koji je nevidljivo
ali jasno obeležen
generacijski
seksualno
prosto bilo kako
i to
ne može da se ne primeti
i na to
mora da se odgovori
simbolično
sve dok
u zavisnosti od veličine
i svojstava simbola
krv ne potekne
sim/boli/lično
ako poživimo ko zna
možda to bude početak
jednog divnog prijateljstva
понедељак, 24. јул 2023.
субота, 15. јул 2023.
sateliti
mesečeve mene kao
mir i nemir kroz takozvanu
dosadu nazovi stanje
nedelovanja i obamrlosti
u životu iza sedam
gvozdenih kapija naše
plime i oseke lome
stenje i kamenje ali
na takav način da
to niko ne primećuje
prolazi mlad mesec
iznad praznog grada
mimo svih
mir i nemir kroz takozvanu
dosadu nazovi stanje
nedelovanja i obamrlosti
u životu iza sedam
gvozdenih kapija naše
plime i oseke lome
stenje i kamenje ali
na takav način da
to niko ne primećuje
prolazi mlad mesec
iznad praznog grada
mimo svih
субота, 24. јун 2023.
trening
čekajući da mi opadne kosa
poispadaju preostali zubi
da mi rikne bar jedan
zglob ili unutrašnji organ
ja prilježno treniram
poispadaju preostali zubi
da mi rikne bar jedan
zglob ili unutrašnji organ
ja prilježno treniram
четвртак, 1. јун 2023.
iz pehote
Prolog – stopala-
putujem peške
ne prodajem korake
idem na posao
vraćam se iz
nabavki
nužde i
zabave
to su mesta a
ovo su stopala:
kosti mišići
tetive i koža
ritam
disanje
pomeranje
jedan korak
jedna reč
razgovara svet
-prvi dan-
svet se meri stopama
i
zemljinom težom
naše lično snalaženje
pretvoreno u kilometre
na raskršćima lutamo
u poželjnim pravcima
mi ne bežimo ali
svi nas jure i tako
prolazi dan
-svet-
svako mesto je sveto
sve
to
-koža-
kiša i sneg
u srži kostiju
govore da je
važan cilj za/
klonjen od vetra
suv kao barut
to što ide
na golu kožu
to je ljubav
topla
-usud-
ljudi smo
jer nam se sudi
prolaze stanice
postoje granice
(granice prolaze
stanice postoje)
na nekoj
srešće se naše
predrasude
pa šta bude
putujem peške
ne prodajem korake
idem na posao
vraćam se iz
nabavki
nužde i
zabave
to su mesta a
ovo su stopala:
kosti mišići
tetive i koža
ritam
disanje
pomeranje
jedan korak
jedna reč
razgovara svet
-prvi dan-
svet se meri stopama
i
zemljinom težom
naše lično snalaženje
pretvoreno u kilometre
na raskršćima lutamo
u poželjnim pravcima
mi ne bežimo ali
svi nas jure i tako
prolazi dan
-svet-
svako mesto je sveto
sve
to
-koža-
kiša i sneg
u srži kostiju
govore da je
važan cilj za/
klonjen od vetra
suv kao barut
to što ide
na golu kožu
to je ljubav
topla
-usud-
ljudi smo
jer nam se sudi
prolaze stanice
postoje granice
(granice prolaze
stanice postoje)
na nekoj
srešće se naše
predrasude
pa šta bude
четвртак, 4. мај 2023.
Пријавите се на:
Постови (Atom)