ne
vidi se trenutak
početka
posrtanja ali
to
je zato što taj čas
iako
prvi nije bio
nimalo
važniji od
bilo
kog drugog trena
otkad
si počeo da
govoriš
sa sobom
počeo
si bolje da vidiš
a
to je čudesno zar ne
svejedno
rekao si
tada
sebi i svetu
neka
ja budem nešto
za
opšte dobro jer
u
to verujem više
od
bilo koje više sile
pa
je bilo tako svejedno
kad
se nudiš neka nose komad
po
komad volje i nevolje
tada
si mogao da
kažeš:
nije baš tako
naivno
video si odmah
pa
ipak je teže raniti onog
do
tebe nego sebe tako ti
je
bilo a tako i biće ali put
je
to klincima posut i lancima
meren
dahom se životnim
tu
putuje i to ti je tako nešto
znao
si naravno sve si
znao
pa opet kao svejedno
a
svako jedno je znak
putokaz
vetrokaz koje
ne
slušaš nego sa hladnim
činjenicama
prepireš se
kao
sa sobom i znaš da
razbićeš
glavu pa opet
svejedno
kao da ta glava
samo
zato i postoji na svetu
lepo
si pričao sebi
ali
nije imao ko
da
te sluša
(Inner dialogue - Milan Art, sa pinteresta)
Нема коментара:
Постави коментар