ram
u
najbolje slike utrčavamo
lagano
kao prolećno sunce
preko
pejzaža još dok je
čista
belina nevinosti
da
kroz nju gradimo svoja
pribežišta
i zaklone
tačku
po tačku
senku
po senku
igru
po igru
u
drvenom ramu života
ocena
prizora
ruku
punih kupovnog optimizma
u torbi ti skrivene žute mrlje sećanja
sve nepotrebno sklonjeno kao
protivzakonito i opasno nešto odbojno
šta se lako maskira prostim poziranjem
pred subjektivom na mestu između
istog juče ka istom sutra u poteri
za frtalj sata slave što objavi prorok
prosto u mestu ocenjuješ prizore života
da jednom budeš prizor za sebe u životu
Нема коментара:
Постави коментар