понедељак, 7. децембар 2020.

senke

 kada su mi prvi put
stali na senku guje
su zapištale i asfalt
se topio ali rekao sam
nema veze ne može niko
da stoji više od mene
na mojoj senci koja se
na trotoarima srdačno
grli sa senkama koje
prepoznaje koja se sklanja
pod veće senke da joj mozak
ne proključa u danima jare

koja je moj
otisak na suncu






















(foto: Aleksej Bedni - Alexey Bednij)

Нема коментара: