y osa
tu
mora biti tajni
kao
i svuda gde se
ćutke
slivaju pogledi
naša
mala kula
vavilonska
najbolje
razume
jezik
tišine
po njenoj senci
određujemo čas
njenim
stepeništem
penjemo
se ka nebu
ono
nam se ponekad
nasmeši
dok se oko
ipsilon
ose o/kreće
kolonski
sejmeni
radnička je
tu
su nekad
stajali
sejmeni i
puštali
samo
pr/overene
da
unutra snevaju
nove
svetove
ako
se ko seća
kako
je to izgledalo
(slika sa korzo portala)
Нема коментара:
Постави коментар