još uvek se
sve svodi
na srce
ljudsko i veličinu
snage
njegove iako se
toliko toga
izmenilo a
najviše
vremena koja su
prošla pre
nego što smo
videli
njihov dolazak i
pesme
pesme su se
nekako promenile
pa uši koje
drugačije čuju te pesme i
oči čarne
oči svetle koje gledaju
na sve
strane u svoje prste
samo se srce
koje može da kuca
u tvojim i
mojim grudima koje može
da kuca i u
grudima mrtvih ljudi
koji su za
sobom ostavili zvezdane
oči čiste –
ono će ostati isto iako
može da
okrene sve
deca što
pružaju prste vlatima trave
pčela koja
oprašuje voće
o tome
govorimo
(slika: honeybee, Stefan Ivanković sa dribble.com)
Нема коментара:
Постави коментар