ja sam
plesao u buci i mržnji
i ništa
ljudsko nije mi strano
naročito
beznađe kratkovido
od koga sam
okretao glavu
neka se
sramote tužnim bolećivostima
neki drugi;
ja to više ne osećam jer
ne osećam
težinu telesa svoga
sred bujice
koja vuče
o zemljo
sestro i majko
prinosio sam
žrtve netražene
samoproglašenim
žrecima jada
na vrelu sam
krv padao
kao na san
što odavno snevaš
u noći groma
i noći oluje
ja nisam osetio
bol
koja dolazi
da se sveti
i nisam
žalio mesec
koji me je
podizao
jer stvari
nikada nisu
izlazile iz
pod/razumevanja
podlosti i
njenog poroda
hranjenog jalovim
nadama
neka muzika
svira
neka igra
počne i neka ono
posle igre
što dolazi
brže prođe
(slika Designspiration)
Нема коментара:
Постави коментар