pamtim te kao spomenike i
kao imena ulica
kao veličinu koja ispunjava
veličinom koju treba osećati
kao što se na dlanu
oseti hladnoća kamenog zida
čija jedna strana ne dozvoljava
toploti da izađe
ni hladnoći da uđe
ne dozivam te jer
najlepše se dolazi po volji i
ne teram te jer
najlepše se odlazi po potrebi
dok si tu
naše večeri su tihe
jer glasovi ostaju unutra i
postaju jači
vetar zviždi uspavanku kroz granje
hladno je i mora da pada
krupna kiša
tako te volim
kao nužnost kao
što smo vezani za zemlju
a voleli bismo da letimo
kao što je proleće vezano za zimu
kao ljubav prema strahu
koja pobeđuje strah
kao imena ulica
kao veličinu koja ispunjava
veličinom koju treba osećati
kao što se na dlanu
oseti hladnoća kamenog zida
čija jedna strana ne dozvoljava
toploti da izađe
ni hladnoći da uđe
ne dozivam te jer
najlepše se dolazi po volji i
ne teram te jer
najlepše se odlazi po potrebi
dok si tu
naše večeri su tihe
jer glasovi ostaju unutra i
postaju jači
vetar zviždi uspavanku kroz granje
hladno je i mora da pada
krupna kiša
tako te volim
kao nužnost kao
što smo vezani za zemlju
a voleli bismo da letimo
kao što je proleće vezano za zimu
kao ljubav prema strahu
koja pobeđuje strah
Нема коментара:
Постави коментар