понедељак, 13. јул 2015.

u centru centra

jedan se sakrio iza lipe
on je već ranije znao da ni sada
neće biti svega za sve
nekome će ostati ništa

glava mu viri
u rašljama gde počinje krošnja
to mu tračak radoznale ponadanosti
nalaže da gleda

oči sijaju iz sene
dok okolo trava podaje
poslednju vlagu suncu

ostali su u redu bez reda
dečjem
slušaju svoje ime
ljudsko
sa spiska na kome su prosta činjenica:
tri obroka dnevno od sponzora
prognaničke tragedije

u centru izbegličkog centra
veliko lipovo drvo
miriše
iza prvog reda lišća
dva oka sjaje

to mora da je neki mali 
čovek
njemu lipa
čisto ljudski
poklanja svoj koren
da poraste

Нема коментара: