понедељак, 18. јун 2012.

povodom dvadesetogodišnjice hiperinflacije

Kada je bila hiperinflacija, ja sam bio poštar. Isplaćivao sam penzije, naplaćivao telefonske račune, nosio sudske i vojne pozive. Za svoju platu mogao sam da kupim boks formule, smrdljive krdže u belom pakovanju.
Moji drugari poštari i ja bili smo sve vreme pijani. Po kućama smo pili ponuđenu rakiju, a pivo sa lokalcima ispred prigradskih prodavnica mešovite robe. Kada je pao sneg, ja sam pijan padao i sav se izrazbijao. Jednom mi je ispao čitav sadržaj poštarske torbe i ukvasio se od snega.
Te godine, dostavljao sam vojne pozive poginulim vojnicima i telegrame porodicama poginulih građevinaca.
Te, hiperinflatorne, godine ja sam pretplatnicima raznih novina pakostio tako što sam njihovim omiljenim voždima, liderima i firerima crtao svastike po čelu i obrazima.
Tako obeležene, još uvek ih viđam po televizijama.

Нема коментара: