субота, 29. март 2008.

kada bejah brdo

O, zelen i visok sam bio.
Vetrovi su mi svirali,
brdo sam bio!
Ljuto brdo,
svadljivo brdo,
grmljavina od brda,
lavina u brdima,
pravo brdo.

Zelena brada brda
pokreće vetrove.

O, vetrovi koji nose ptice
duša behu moja.

I bejah brdo,
al¨ ptica sam
i pesma njena!
I priroda sam
u koju verujem.

I sve sam!
rekoh.
Sve.

1 коментар:

Nikola Gučanin Teofilović је рекао...

u krajnjoj liniji stigoh u virtuelnu poeziju