понедељак, 24. август 2015.

buđenje

Ako u snu dođe do udaranja, ti udarci nemaju snagu. Ako dođe do bežanja, koliko god zapinjao, noge su kao od testa, nepečenog. Ako treba da se viče ili doziva, glas ostaje u grlu.
U snu sve ružno postane ružnije, opasno opasnije, ali se skoro ništa ne završava. Padovi se prekidaju trenutak pred smrt. Pucanj nas probudi. Nešto trgne.
A kada se ljubimo, onda je ukusnije. Onda je mirisnije, osećajnije i toplije. Kada osećajnost i toplota dostignu tačku eksplodiranja, ni to se ne završava.
U snu je dobro počinjati stvari. Da bismo ih završili, moramo biti budni.
Zato mi sada treba jaka, crna kafa.

Нема коментара: